Djeca s odstupanjima u razvoju - 8 vrsta odstupanja

Što su to odstupanja kod djece?

Djeca svake dobi međusobno se razlikuju po tjelesnim i intelektualnim sposobnostima, vještinama, znanju, ponašanju i tome slično. Te razlike proizlaze iz različitih iskustava djece, kulturalnog okruženja obitelji, nasljednih osobina, prehrane, osobnosti djeteta i sposobnosti za učenje.

Djeca s odstupanjima u razvoju su djeca koja imaju neuobičajene karakteristike za njihovu dob ili ne prate uobičajeni razvoj zbog čega im je potreban poseban pristup u odgoju i u obrazovanju. Stupanj razvoja djeteta je ovisan o mnogočemu: genetskim predispozicijama, razlikama u učenju, iskustvu te o uvjetima životne sredine djeteta - je li mu pristupačan vrtić, škola, ima li iskustvo igre s vršnjacima, komunikacije s odraslima i slično.

Djeca s odstupanjima u razvoju često trebaju prilagodbu sadržaja i načina poučavanja jer su u suprotnosti pod velikim rizikom da ne ostvare svoj puni potencijal. 

Pročitaj naš tekst o razvoju dječjeg mozga. 

8 različitih odstupanja kod djece

1. oštećenje vida- sljepoća i slabovidnost

2. oštećenje sluha- gluhoća i nagluhost

3. poremećaj govorno-glasovne komunikacije

4. specifične teškoće u učenju

5. tjelesni invaliditet

6. mentalna retardacija

7. poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima ili psihozom

8. autizam

Djeca s odstupanjima u različitim fazama

Rođenje djeteta s odstupanjima u razvoju jedan je od velikih stresova za obitelj. U situacijama rođenja djeteta s određenom poteškoćom, roditelji su često u krizi jer ne znaju kako objasniti neka djetetova ponašanja, kako se bolje prilagoditi situaciji povećane njege i brige te ih posebno zanima kako će se dijete uspjeti nositi sa svim zahtjevima i preprekama koje život nosi.

Također, roditelji se često pitaju kome se javiti, od koga dobiti valjane i pouzdane informacije i pomoć te hoće li baš ta pomoć biti ono što djetetu treba za napredak. Nažalost, često se pribojavamo i stigmatizacije zbog osude ili neprihvaćanja djeteta od okoline, a silno bismo htjeli zaštititi dijete od osjećaja odbačenosti. Roditeljski stres je reakcija koju roditelji imaju na zahtjeve koje proces roditeljstva i njihova uloga u tom procesu sa sobom nose.

To je negativan osjećaj prema sebi i prema djetetu koji nastaje kada roditelj procijeni da nema znanja i vještine nositi se sa zahtjevima roditeljstva. Takva reakcija utječe na psihološko stanje roditelja, kvalitetu odnosa roditelj - dijete i djetetovu psihosocijalnu prilagodbu. U usporedbi s roditeljima koji nemaju djecu s odstupanjima u razvoju, roditeljima koji imaju djecu s odstupanjima u razvoju ponekad je teže ostvariti povezanost s djetetom i prihvatiti izostajanje prikladnog odgovora na pozitivna roditeljska ponašanja upućena djetetu.

Kod rođenja djeteta s odstupanjima u razvoju, svi članovi obitelji su pogođeni tim događajem uključujući svakog člana obitelji koji na svoj način provodi vrijeme s djetetom i pridonosi procesu razvoja. Kako će se obitelj prilagoditi na takvu situaciju ovisi o raznim karakteristikama poput strategija nošenja sa stresom, osobinama članova obitelji, prilagođavanju novonastaloj situaciji, poslovima roditelja, financijskoj situaciji, podršci drugih ljudi ili službi, zdravlju drugih članova obitelji i mnoge druge.

Za uspješnu prilagodbu potreban je izniman trud, pažnja, ljubav i briga usmjerena na dobrobit djeteta.

Djeca s odstupanjima trebaju jako puno nježnosti

Važno je naglašavati da su i djeca s odstupanjima u razvoju djeca kojima treba nježnosti, igre, aktivnosti u kojima uživaju, rastu i razvijaju se. Tek ako prihvatite vaše dijete sa svim njegovim osobinama, bile one uobičajene ili ne, ono će imati priliku rasti i razvijati se slobodno i sretno ostvarujući svoj puni potencijal.

Sve dok roditelj svoje dijete u potpunosti ne prihvati, ne može očekivati ni da će ono biti prihvaćeno od okoline u drugim aspektima života. Prihvaćanje donosi mir, ljubav i smanjuje stres u ovom predivnom zajedničkom odnosu roditelj – dijete. Pozitivno roditeljstvo uključuje osobine roditelja poput topline, prikladnih roditeljskih odgovora na djetetove potrebe, razumijevanja, brige i empatije.

Pozitivno roditeljstvo majki koje imaju djecu s odstupanjima može smanjiti neprikladna socijalna ponašanja djeteta s odstupanjima, pomoći im u razvijanju boljih socijalnih vještina, razvoju jezika i povezano je s kvalitetnijom igrom. Djeca s odstupanjima u razvoju pripadaju najranjivijoj skupini jer bez dodatne podrške, usluga iz sustava edukacijsko – rehabilitacijskog područja te kvalitetne zdravstvene skrbi teško mogu dosegnuti najveći mogući stupanj razvoja i zdravlja.

Iz toga razloga, jako je bitno vrlo rano reagirati i potražiti podršku i pomoć obližnje zdravstvene ustanove, centra ili udruge koji se bave ranom intervencijom kako bi dijete dobilo sve što mu je potrebno za napredak.

U tom slučaju, s djetetom radi stručni tim psihologa, logopeda, rehabilitatora, socijalnih radnika ili liječnika (ovisno o poteškoći) koji se upoznaju s djetetom, procjenjuju njezine ili njegove reakcije tijekom procesa igre, procjenjuju socijalne, kognitivne i emocionalne sposobnosti te razgovaraju s roditeljem kako bi što točnije mogli utvrditi o kojoj vrsti poteškoće se radi.

Tek kada se tim dovoljno upozna s djetetom i izvrši potrebne procjene, može se pronaći i najbolje moguće rješenje, odnosno pravilan i prilagođen pristup djetetu koji odgovara njegovim potrebama.

Traženje adekvatne stručne pomoći

U cijelom ovom procesu traženja i dobivanja pomoći vrlo su bitni i dijete i roditelj. Osim pomoći samom djetetu, stručni tim trebao bi pružati podršku, valjane informacije i pomoć roditeljima i cijeloj obitelji djeteta na čijoj se dobrobiti radi. Sjetimo se, dijete na terapiji pružanja pomoći provodi tek nekoliko sati tjedno (ako i toliko), a sa svojim roditeljima/odgojiteljima provodi sve ostalo vrijeme.

Zato roditelji trebaju pokazati interes za učenjem i vježbom boljeg i sigurnijeg pristupa, posvetiti puno vremena odnosu s djetetom i što je najvažnije – ne odustajati!

Na početku promjene možda neće biti vidljive odmah, ali nemojte da vas to obeshrabri! Budite sigurni u to da što više pažnje, vježbe i osmijeha poklonite svom djetetu, ono će bolje napredovati, biti sretnije i osjećati se prihvaćenije i sigurnije u sebe i svoju okolinu.

Zajedničke aktivnosti

Još jedan jako bitan faktor koji utječe na prilagodbu je uključivanje djece s odstupanjima u razvoju u zajednicu i svakodnevne aktivnosti, kolikogod je to za njih moguće i sigurno.

Uključivanje djece s odstupanjima u zajednicu potiče razumijevanje, empatiju i prilagodbu okoline potrebama  osoba s poteškoćama što vodi smanjenju stigmatizacije, diskriminacije te poštivanja razlika i prihvaćanja ljudske raznolikosti.

Zaključak:

Za kraj, još jednom ćemo napomenuti da je vrlo bitno da roditelj prije svega prihvati svoje dijete sa svim njegovim osobinama, vrlinama, manama i poteškoćama te uloži trud i ljubav u njegov/njezin napredak, rast i razvoj.

Kao što dijete uči od roditelja, roditelj također može puno toga naučiti od djeteta, gledajući ga kako se mijenja, držeći ga za ruku i hodajući pored njega. I ne zaboravite - savršenost je u nesavršenstvu