Što je DISLEKSIJA i kako utječe na dijete?

Toliko sam puta čula stariju generaciju kako komentira da u današnje vrijeme svako dijete ima disleksiju, disgrafiju, mora logopedu…dok u njihovo vrijeme toga nije bilo.

O, bilo je. Itekako je bilo, samo nije imalo ime i nije se toliko bavilo s djecom.

 

disleksija je jedan od poremećaja u učenju

ŠTO JE DISLEKSIJA?

Teškoće u učenju dijele se na tri osnovne skupine:

  • disleksija
  • disgrafija
  • diskalkulija

 

U ovome tekstu osvrnut ću se na disleksiju kao najzastupljeniju teškoću s obzirom da sam i sama radila s učenicima koji imaju ovaj problem.

Disleksija je poremećaj, odnosno, jedna od nekoliko teškoća u učenju.  Da se ja sad ne pravim pametna, citirat ću britanskog neurologa Critchleya :

„To je poremećaj u učenju koji započinje s teškoćama pri učenju i čitanju, a poslije lošim pravopisom i odsutnošću lakog baratanja pisanim jezikom, za razliku od govornog jezika. Kognitivne je naravi i često genetski uvjetovana. Nije uzrokovana intelektualnim nedostacima, manjkavim socio-kulturnim prilikama, načinom poučavanja niti ikakvim poznatim neurološkim oštećenjem. Najvjerojatnije je specifični poremećaj u sazrijevanju koji dijelom iščezava kako dijete postaje starije. Moguće ga je znatno smanjiti pravodobnom i ciljanom pomoći.“

KAKO PREPOZNATI POTENCIJALNU DISLEKSIJU?

Iako se disleksija može potvrditi tek u nižim razredima osnovne škole neki roditelji ili stručna služba vrtića ( tete, psiholog, logoped ) mogu uočiti problem ranije.

Potencijalni disleksičar :

  • sporije slovka
  • teže izgovara pročitano
  • ne razlikuje upitne, usklične i izjavne rečenice u izgovoru
  • zanemaruje interpunkciju
  • mijenja slova pa i riječi gube smisao
  • pogađa o kojoj se riječi radi nakon pročitana prva tri slova u riječi, najčešće pogrešno
  • rukopis je neuredan
  • teže se orijentira u prostoru
Dijete s disleksijom često nailazi na nerazumijevanje.

UČITELJ I DISLEKSIJA

Na ovu sam temu posebno osjetljiva. Kako sam i sama učiteljica naravno da sam susretala ove poteškoće u razredu. No, više sam imala priliku raditi s disleksičarima privatno, kao dodatna pomoć izvan škole.

Znate li zašto? Zato što najčešće njihovi učitelji nisu imali vremena a ni razumijevanja za njih. Često roditelji disleksičara kući imaju borbu svaki dan. Suradnja s učiteljem nerijetko izostaje. Taj podatak je poražavajuć. Super je dijete, koje ionako ima traumu od nastave, još više istraumatizirati svojim stavom prema njegovoj poteškoći. DIJETE NIJE KRIVO ŠTO IMA DISLEKSIJU i, vjerujte mi, jako se trudi „nemat“ ju. I njegova mama, također.

Navest ću samo jedan primjer od mnogih koje pamtim, mislim da ovaj neću nikad zaboraviti. Naime, učenik, inače odlikaš ( da, odlikaš uz disleksiju ) u 5. razredu pisao je test iz geografije, napisao sve točno, kaže. Dobio 4. Razlog: napisao je POSPIĆ umjesto GOSPIĆ.  Unatoč dijagnosticiranoj disleksiji njegova profesorica iz geografije nije imala razumijevanja, tvrdila je da on u 5. razredu mora znati ime grada.

Ne mislim da je loša profesorica, mislim da samo nije dovoljno educirana. I na tome treba raditi. Na edukaciji učitelja.

CRVENA KEMIJSKA I DISLEKSIJA

Nema gore stvari za dijete s disleksijom od crvene kemijske. Njihove bilježnice prepune su pogrešaka – što znači da su cijele išarane crvenom kemijskom. Učiteljica zaokružuje pogreške kako bi ih dijete još bolje vidjelo i kako bi postalo još opterećenije svojim problemom. Naravno da na greške treba upozoriti, apsolutno sam za to ali smatram da se može pronaći drugi način. Pogreške su svakodnevica kod djeteta s disleksijom, potrebno je jako puno rada kako bi se broj smanjio. Dogovor između roditelja i učitelja ključna je stvar!

SAVJET UČITELJU

Često su djeca s disleksijom povučenija, „srame“ se svoje teškoće. To je potpuno razumljivo. Napravite u svom razredu takvu atmosferu da se u njoj disleksičar osjeća „jednako“. Ne naglašavajte njegove pogreške, pomozite mu. Uključite ostale učenike iz razreda. Potičite ga i hrabrite, hvalite ga za svaki dobro odrađeni zadatak. Prilagodite mu materijale. Češće ga usmeno provjeravajte, tako ćete dobiti uvid u njegovo pravo znanje.

učitelj ima važnu ulogu u stavu prema disleksiji
SAVJET RODITELJU

Kad roditelj dobije potvrdu stručnjaka da njegovo dijete ima poteškoću rijetko to prihvati mirno i staloženo. Strah i zaštita prevladaju pa se često javlja otpor i nezadovoljstvo. Međutim, ne mora biti tako. Nemojte „kažnjavati“ svoje dijete jer disleksija nije nešto što je  „loše napravio“. To je poremećaj. Pokušajte ga ohrabriti i pokazati podršku. Budite tu za svoje dijete. Imajte razumijevanja za pogreške, moguće lošije ocjene jer to dolazi u paketu s disleksijom. Ne zatrpavajte dijete dodatnim zadacima kako bi se popravilo stanje, baš nasuprot, pronađite ono štivo i vježbe koje zanimaju vaše dijete, sadržaj koji će ga motivirati da bude što bolji i uspješniji.

 

I, na kraju, budite strpljivi – učenik, roditelji ,učitelj, stručna pomoć. SURAĐUJTE. Samo zajedno možete doći do onog što je najbolje za dijete s disleksijom.

 

Ana Zdrilić

Ana Zdrilić

Magistra primarnog obrazovanja