Ako se NAS pita…

Da prosvjetni radnici nisu zadovoljni uvjetima u školstvu i nije neka novost. No ovo nije tekst o potplaćenosti i štrajku- o tome neki drugi put, na nekom drugom blogu.

Ima tu hrpetina malih i malo većih problema koji svakodnevno ONEMOGUĆUJU provođenje nastave onako kako bi to učitelji zapravo željeli.

Problemi i zadaci učitelja.

KAVA, CRTIĆ, ODMOR…AJMO KUĆI!

Morat ću razočarati ekipu nevjernika koji misle da učitelj pije kavu do 9, upali crtić do odmora, iza odmora napiše tri rečenice i pet zadataka na ploču i evo ga; 11 i pol je – ajmo kući! Da budem jasna, ima i takvih. Malo, ali ima.

U klasičnoj razrednoj nastavi vrlo je čest slučaj da nisi stigao odraditi sve što si planirao za taj dan. Odužilo se provjeravanje zadaće, trebalo je pojasniti nejasnoće iz 5.zadatka, Marko i Petar su se posvađali, Mia je izgubila gumicu pa smo svi zajedno tražili…i ode 20 minuta. To znači da je preostalo 25 minuta za obradu novog gradiva. Premalo.

Malo skratiš glazbeni, ukradeš koju minutu malog odmora i sve je ok. Snalažljivi su učitelji, moraju biti.

PRODUŽENI BORAVAK

Sjećam se kad sam prvi put radila u produženom boravku. Samo jedno pitanje mi se stalno vrtilo po glavi; ŠTO DA RADIM S NJIMA DO 16h?? Zaista me to, onako neiskusnu, mučilo. U produženi boravak dolaze djeca koja su završila s nastavom ili nakon boravka tek imaju nastavu.

Predviđeno je pisanje zadaće, organizacija slobodnog vremena, rekreacija, kreativnost i odmor. Čini se kao da vrijeme proleti. I proleti ako se dobro organiziraš, ako su djeca dobre volje, ako ne pada kiša, ako nisu bili u kinu..

Međutim, najveći problem je ukoliko nemaš plan i nisi se pripremio za „prazan hod“. Kad se napiše zadaća i odrade svi zadaci treba kvalitetno organizirati slobodno vrijeme s učenicima.
Pritom treba uzeti u obzir nekoliko faktora:

  • umorni su ( ili ih ne smijemo previše umoriti za popodnevnu smjenu)
  • pala im je koncentracija
  • tek su ručali
  • imaju previše zadaće
  • sutra je težak ispit znanja

ORGANIZACIJA SLOBODNOG VREMENA

U razgovoru s kolegicama, što bi one promijenile, većina se slaže najviše u jednome ; slobodno vrijeme. Često je problem veliku grupu djece animirati. Uvijek će se naći netko kome je igra dosadna, zadaci glupi a pravila besmislena. Ono što učiteljima fali je IZBOR i KOLIČINA DODATNOG SADRŽAJA.

ZAŠTO JE TAKO?

Najčešće je problem u financijama. Jednostavno škola nema dovoljno sredstava na raspolaganju da bi pored nužnih omogućila još i dodatne sadržaje. Svaki razred raspolaže sa nekoliko društvenih igara, nerijetko je to donacija roditelja ili samih učitelja ( igre Twister, „Čovječe ne ljuti se“, Memory, karte, Alias…).
Djeca su vrlo iskrena i nemaju nikakve kočnice. U pravilu je ta njihova iskrenost smiješna i simpatična no može stvoriti veliki problem.   „ Učiteljiceee, ta igra je glupa i ja ju ne bi igrao!“ – i što onda? Moraš smisliti nešto što će biti svima, barem velikoj većini, zabavno i zanimljivo. 

 

UČENJE KROZ IGRU

Škola bi trebala malo više razmisliti o ulaganju u didaktičke i logičke društvene igre. Na taj način objedinili bi dva najvažnija područja: IGRU i UČENJE. Svakako treba uzeti u obzir broj učenika po razredu. Kao veliki problem kolegice navode čekanje na red u igri. Ukoliko je grupa prevelika i dugo se čeka red, djeca gube interes za samu igru. Nešto drugo će im vrlo lako odvući pažnju. „Društvene igre su super ali nemaju smisla kad je grupa veća od 4 učenika.“ – kaže kolegica iz produženog boravka. Slažem se jer iako takve igre vježbaju strpljenje i pažnju, mogu imati i potpuno suprotni efekt. Također, veliki problem je dijeljenje dodatnih sadržaja sa ostalim razredima. Ponavljam; učitelji se snalaze na sve načine.

Društvene igre razvijaju strpljenje i pažnju.

Mogućnošću odabira društvenih igara za svoj razred učitelj bi mogao lakše isplanirati slobodno vrijeme učenika. Brojne matematičke umetaljke, slagalice, igre riječi, kartice sa slikama, igre sa životinjama, slova i oblici odlično su rješenje za ponavljanje gradiva. I zabavu, naravno.

Piše: Ana Zdrilić, magistra primarnog obrazovanja