ŠKOLARAC S ADHD-om
Koliko smo puta upotrijebili riječ „hiperaktivan“ bez da smo razmislili o pravom značenju te riječi. Hiperaktivnost je ozbiljan poremećaj i ne bi trebali olako djeci govoriti da su hiperaktivna ukoliko su nestašna i puna energije.
Kako prepoznati simptome ADHD-a i kako živjeti s tim poremećajem, pročitaj u nastavku.
U ovom članku saznat ćeš...
HIPERAKTIVAN ILI ŽIVAHAN?
Vrlo često u svojoj okolini čujem rečenice poput „Moj mali je hiperaktivan, taj ne staje cijeli dan; trči, skače, pliva – kao da je na baterije!“. Priznajem da i sama znam ponekad upotrijebiti tu riječ.
Vrlo je važno naučiti razlikovati zaigrano, nestašno, živahno dijete od djeteta koji ima ADHD. Dijagnoza se ne uspostavlja preko noći. Uvijek treba uzeti u obzir djetetov karakter, osobnost, stupanj razvoja, situacija u kojoj se nalazi. Ponašanje djeteta treba promatrati kroz period od 6 mjeseci kako bi se sa sigurnošću reklo da se radi o ADHD-u.
ŠTO JE HIPERAKTIVNOST ODNOSNO, ŠTO JE ADHD?
Definiciju sam odlučila potražiti na Wikipediji:
„Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (eng. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u uobičajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.“
Razlikujemo 3 kliničke slike ovog poremećaja:
- naglašena nepažnja
- naglašena hiperaktivnost/impulzivnost
- kombinacija nepažnja-hiperaktivnost-impulzivnost
3 kliničke slike hiperaktivnosti
DIJETE S IZRAŽENOM NEPAŽNJOM:
- je neorganizirano
- nema sposobnost održati koncentraciju
- često odluta s mislima
- teško prati pravila igre
- ne posvećuje pažnju detaljima
- ne dovršava započeto
- sporije izvršava zadatke
- često gubi stvari
- sporije usvaja gradivo i rješava zadatke
- često ga ometaju vanjski podražaji
DIJETE S IZRAŽENOM HIPERAKTIVNOŠĆU / IMPULZIVNOŠĆU:
- je nemirno i neumorno
- trči i kad nije primjereno trčati
- trese se, vrpolji, meškolji
- glasnije priča, pjeva, viče
- lako se uzbuđuje
- stalno je u pokretu
- rijetko u tišini obavlja aktivnost
- ne može dugo sjediti
- ima odličnu moć zapažanja
- znatiželjno je
DIJETE S KOMBINACIJOM:
- često prekida razgovor
- ometa druge
- nema strpljenja
- ne može čekati u redu
- dovršava rečenice prije drugih
- odgovara na pitanje prije vremena
- ne čeka upute
- ne poštuje pravila igre
- preemotivno reagira
- naglo poseže za predmetima
Sjećam se jedne odlične vježbe na fakultetu; profesorica iz predmeta Odgoj djece s posebnim potrebama nam je pokušala dočarati kako izgleda ADHD-ovac „iznutra“. Posjela je 4 studenta i zadala im zadatke – jedan je prepričavao Crvenkapicu, drugi je pjevao neku pjesmicu, treći je lupkao nogama po podu a četvrti je morao odgovarati na njena pitanja uz sve zvukove oko sebe.
Rekla je: „Evo vidite, ovako funkcionira dijete s ADHD-om, on je ove četiri osobe u jednoj.“
Pokušajte sami i uvjerite se da nije nimalo lako!
HIPERAKTIVNO DIJETE U OBITELJI
Najčešće djeca dobiju dijagnozu ADHD-a kad krenu u školu. Nakon procjenjivanja utvrđuje se da je dijete i prije imalo naznaka koje su upućivale na ovaj poremećaj no jednostavno dok dijete ne krene u školu to ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri. Zašto je tako? Jednostavno je, škola je prvo okruženje u kojem dijete mora poštivati jasno određena pravila. Za početak, sjediti na jednom mjestu 45 minuta. To je nerijetko prvi „test“ na kojem se otkriva dijete s poremećajem pozornosti. U razgovoru s roditeljima saznaje se da su ovakva djeca već i u ranijoj dobi pokazivala „odstupanja“ ( malo spavala, izrazito puno plakala, bila razdražljiva, rano prohodala ).
Vrlo je važno da roditelji ne skrivaju sami od sebe svoje sumnje. Ukoliko primijete neka odstupanja u ponašanju dobro bi bilo potražiti stručnu pomoć. Svi se užasavaju etiketiranja i to je ljudski, no puno je gore živjeti bez pomoći koja olakšava život djeteta ali i obitelji. Osobe s ADHD-om ne mogu promijeniti svoju dijagnozu, oni se samo nauče živjeti s njom odnosno, prilagode se društveno prihvatljivom ponašanju.
HIPERAKTIVNO DIJETE U ŠKOLI
Dijete s poremećajem pozornosti i ponašanja vrlo je zahtjevan učenik. Često su to djeca koja nemaju nikakvih intelektualnih „smetnji“ dapače, oni su natprosječno inteligentni, kreativni i vrlo uspješni. Međutim njihovo ponašanje druga je stvar. Prekidanje nastave, upadanje u riječ, kretanje usred sata, galama, nepoštivanje pravila…to je njihova svakodnevica. Učitelj mora biti spreman na takve situacije i na njih reagirati smireno. Mora stvoriti ugodno okruženje za takvog učenika, a ostale naučiti kako se ponašati prema njemu. Srećom, danas je takvim učenicima odobren asistent u nastavi pa je mnogo lakše i jednostavnije za svih.
Zaključak:
ZAPAMTI!
Dijete s ADHD-om nije divlje ni neodgojeno. Ne osuđuj kad na cesti vidiš dijete koje viče i galami, koje trči bez razloga, koje se nekako čudno ponaša.
Najčešće iza njega stoje pomalo umorni roditelji koji se svim silama trude da ponašanje njihovog djeteta ne ugrožava njegovu/njihovu kvalitetu života. Silno pokušavaju pružiti svom ADHD-ovcu svu podršku i ljubav – jer to je ono što mu je kao i svakom drugom djetetu, najpotrebnije.
Ana Zdrilić
Magistra primarnog obrazovanja
