Koliko smo puta upotrijebili riječ „hiperaktivan“ bez da smo razmislili o pravom značenju te riječi. Hiperaktivnost je ozbiljan poremećaj i ne bi trebali olako djeci govoriti da su hiperaktivna ukoliko su nestašna i puna energije.
Kako prepoznati simptome ADHD-a i kako živjeti s tim poremećajem, pročitaj u nastavku.
Vrlo često u svojoj okolini čujem rečenice poput „Moj mali je hiperaktivan, taj ne staje cijeli dan; trči, skače, pliva – kao da je na baterije!“. Priznajem da i sama znam ponekad upotrijebiti tu riječ.
Vrlo je važno naučiti razlikovati zaigrano, nestašno, živahno dijete od djeteta koji ima ADHD. Dijagnoza se ne uspostavlja preko noći. Uvijek treba uzeti u obzir djetetov karakter, osobnost, stupanj razvoja, situacija u kojoj se nalazi. Ponašanje djeteta treba promatrati kroz period od 6 mjeseci kako bi se sa sigurnošću reklo da se radi o ADHD-u.
Definiciju sam odlučila potražiti na Wikipediji:
„Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (eng. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u uobičajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.“
Razlikujemo 3 kliničke slike ovog poremećaja:
DIJETE S IZRAŽENOM NEPAŽNJOM:
DIJETE S IZRAŽENOM HIPERAKTIVNOŠĆU / IMPULZIVNOŠĆU:
DIJETE S KOMBINACIJOM:
Sjećam se jedne odlične vježbe na fakultetu; profesorica iz predmeta Odgoj djece s posebnim potrebama nam je pokušala dočarati kako izgleda ADHD-ovac „iznutra“. Posjela je 4 studenta i zadala im zadatke – jedan je prepričavao Crvenkapicu, drugi je pjevao neku pjesmicu, treći je lupkao nogama po podu a četvrti je morao odgovarati na njena pitanja uz sve zvukove oko sebe.
Rekla je: „Evo vidite, ovako funkcionira dijete s ADHD-om, on je ove četiri osobe u jednoj.“
Pokušajte sami i uvjerite se da nije nimalo lako!
Najčešće djeca dobiju dijagnozu ADHD-a kad krenu u školu. Nakon procjenjivanja utvrđuje se da je dijete i prije imalo naznaka koje su upućivale na ovaj poremećaj no jednostavno dok dijete ne krene u školu to ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri. Zašto je tako? Jednostavno je, škola je prvo okruženje u kojem dijete mora poštivati jasno određena pravila. Za početak, sjediti na jednom mjestu 45 minuta. To je nerijetko prvi „test“ na kojem se otkriva dijete s poremećajem pozornosti. U razgovoru s roditeljima saznaje se da su ovakva djeca već i u ranijoj dobi pokazivala „odstupanja“ ( malo spavala, izrazito puno plakala, bila razdražljiva, rano prohodala ).
Vrlo je važno da roditelji ne skrivaju sami od sebe svoje sumnje. Ukoliko primijete neka odstupanja u ponašanju dobro bi bilo potražiti stručnu pomoć. Svi se užasavaju etiketiranja i to je ljudski, no puno je gore živjeti bez pomoći koja olakšava život djeteta ali i obitelji. Osobe s ADHD-om ne mogu promijeniti svoju dijagnozu, oni se samo nauče živjeti s njom odnosno, prilagode se društveno prihvatljivom ponašanju.
Dijete s poremećajem pozornosti i ponašanja vrlo je zahtjevan učenik. Često su to djeca koja nemaju nikakvih intelektualnih „smetnji“ dapače, oni su natprosječno inteligentni, kreativni i vrlo uspješni. Međutim njihovo ponašanje druga je stvar. Prekidanje nastave, upadanje u riječ, kretanje usred sata, galama, nepoštivanje pravila…to je njihova svakodnevica. Učitelj mora biti spreman na takve situacije i na njih reagirati smireno. Mora stvoriti ugodno okruženje za takvog učenika a ostale naučiti kako se ponašati prema njemu. Srećom, danas je takvim učenicima odobren asistent u nastavi pa je mnogo lakše i jednostavnije za svih.
ZAPAMTI!
Dijete s ADHD-om nije divlje ni neodgojeno. Ne osuđuj kad na cesti vidiš dijete koje viče i galami, koje trči bez razloga, koje se nekako čudno ponaša.
Najčešće iza njega stoje pomalo umorni roditelji koji se svim silama trude da ponašanje njihovog djeteta ne ugrožava njegovu/njihovu kvalitetu života. Silno pokušavaju pružiti svom ADHD-ovcu svu podršku i ljubav – jer to je ono što mu je kao i svakom drugom djetetu, najpotrebnije.
Magistra primarnog obrazovanja
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.